Počeci vatrogastva u našim krajevima sežu još od staroga vijeka, kada se organizacija vatrogasne službe proširila iz Rimskog carstva na njegove pokrajine, pa tako i na prostore današnje Hrvatske… 

Grad Požegu su često kroz povijest pogađali požari i poplave. Prvi zabilježeni požar u Požegi je 1532. g. kada je sultan Sulejman (1520.-1566.g.) nakon poraza kod Kiseka spalio i opustošio Požegu.

Neki povjesničari i jezikoslovci dvoje nije li naziv Požega nastao zbog čestih požara u gradu čije su kuće, osim sakralnih građevina, bile građene od drva.

U srednjem vijeku se nastojalo preventivnim mjerama, načinom gradnje kuća, organizacijom ljudi za gašenje vatrene stihije i nabavom vatrogasne opreme suprotstaviti čestim požarima.

Najstarije uredbe o zaštiti od požara uvrštene su u Statute pojedinih gradova kako na moru tako i na kontinentu. Kod gašenja požara, osim opće pomoći naroda koji se zatekao u blizini, posebna zaduženja su imale Gradske straže i pojedini cehovi koji su se uključivali već prema prirodi svoga posla, a organizirana su i noćna dežurstva («stražmeštri i noćobdije»).

U studenom 1720. g. izbio je požar u gradskoj tvrđi, sredinom 18. st. izgorila je do temelja požeška kasarna, zatim zbog udara groma nastradala je 1758. g. crkva sv. Lovre i Kolegija, a godinu dana kasnije je nakon proloma oblaka nabujao Vučjak i ostali potoci, što je izazvalo poplavu u gradu.

U 18. st. je pojačana aktivnost u obrani od požara. Tako Marija Terezija (1740.- 1780.) donosi naredbu «požarnički propis» po kojoj zemlje monarhije, pa i Hrvatska, trebaju donijeti detaljne propise za svoja područja. Tako su se dotadašnji propisi u gradovima i trgovištima morali uskladiti sa ovim novim propisima na razini države, što je značilo i temelj obrane od požara u Hrvatskoj. Kraljevsko vijeće Hrvatske, Slavonije i Dalmacije je 1768. g. donijelo prvi propis «Osnova kako bi se mogli spriječiti požari u slobodnim kraljevskim gradovima i trgovištima». To je bio poticaj i podloga za donošenje prvih akata, mjera i naredbi u borbi protiv požara za gradove Hrvatske.

Takav prvi propis za Požegu donesen je 1824. i 1834. g.

Vatrogastvo u Hrvatskoj razvija se iz Njemačke preko Austro-ugarske na osnovu stečenih tradicija. U Maissenu je osnovano 1841. g. prvo vatrogasno društvo, a pet godina kasnije u Durlachu na poticaj proizvođača vatrogasne opreme Karla Metza i građevinskog poduzetnika Christiana Hengsta. Vrlo brzo kod nas se u Varaždinu 1864. g. osniva «Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor», u Sisku 1865. g., Otočcu 1868., u Ludbregu 1869.g., Zagrebu 1870., 1871. u Karlovcu i Novoj Gradiški, 1874. u Požegi itd.

Velika šteta od 200 000 for. nastala je nakon poplave Vučjaka 11. svibnja 1868. g., što je izazvalo i veliki strah u gradu
Jedan od najvećih požara u Požegi u 18. st. bio je 12. studenog 1779. g. kada je izgorilo 16 kuća, 5 dućana i Gradska vijećnica, koja se nalazila na glavnom trgu uz zdenac.

Još jedan veliki požar dogodio se u gradu 29. travnja 1842. g. koji je izbio u Sudačkoj ulici i trajao dva sata. Izgorilo je 166 kuća, Gradska vijećnica s gradskim arhivom, franjevačka crkva s knjižnicom i arhivom, zatim županijska zgrada, crkvicasv. Roka, te sv. Filipa i Jakoba.

Kod gašenja vatre sudjelovala je Gradska četa, od kraljevske komore posuđeno je 12.000 for., a kod sanacije štete sudjelovali su razni dobrotvori. U proljeće je u Kamenitim vratima 1854. g. buknuo požar, što je razbuktao istočnjak i harao Babukićevom prema Orljavskoj ulici i nakon dva sata je izgorilo 69 kuća i 200 manjih zgrada. Od većih požara treba istaći i onaj u « Ciganskom sokaku», danas Njemačka ulica, koji se zbio 1862. g. kada je izgorilo 7 kuća.

Osim požara i poplava grad su pogađale i snažne oluje koje su nanosile također velike štete. Čuvanje grada od požara prije osnivanja Dobrovoljnog vatrogasnog društva išlo je putem županijske oblasti, odnosno gradova.

Gradska je uprava krajem 18. st. vodila brigu o «sustavnijem vatrogastvu» na taj način što je izdala «Popis sprava i oruđa protiv požara» i vatrogasnu opremu držala u malom spremištu na glavnom trgu.