Po ugledu na europske vatrogasce, posebice dragovoljce austrougarske države, novoosnovana hrvatska Dobrovoljna vatrogasna društva preuzimaju štovanje sv. Florijana kao zaštitnika vatrogasaca. Tako će se lik sv. Florijana naći na mnogim vatrogasnim stijegovima, a kao skulptura dominirat će u vatrogasnim domovima širom Hrvatske. Blagdan sv. Florijana slavi se 4. svibnja, na dan kada je mučenički okončan život sveca.

Prema legendi, sv. Florijan živio je u rimskoj pokrajini Noricum (današnja Austrija) u III. stoljeću poslije Krista, za vrijeme vladavine rimskog cara Dioklecijana (243. – 316.). 
Bio je rimski časnik, kao legionar vjerojatno u službi vatrogastva. U svim pokrajinama Rimskog carstva su pri legijama bile ustojene i vatrogasne postrojbe.
Legenda kaže da je sv. Florijan bio vatreni pobornik kršćanske vjere, baš u doba žestokih progona kršćana po naredbi cara Dioklecijana. Živio je u gradu Lauriacumu, današnjem Enns-Lorchu, pokraj Linza. Braneći svojom čašću i vjerom braću kršćane, koji su bili progonjeni, utamničeni i do smrti mučeni, s ponosom je priznao progoniteljima da je gorljivi kršćanin. Naređeno je da mu se veže mlinski kamen oko vrata i baci u rijeku Enns.
Vjerodostojan zapis jedne od verzija legendi o životu i smrti sv. Florijana potječe iz IX. stoljeća. Zapis nosi naslov „Passio St. Florijan“. Evo zapisa u cjelini:
„Kršćane su progonili za vrijeme vladavine cara Dioklecijana i Maximusa. U to vrijeme, na obalnom području Noriciuma, funkciju namjesnika obnašao je Aquilinus, koji je nakon dolaska u Lorch, s velikim žarom začeo „lov“ na kršćane: četrdesetoricu njih je ulovio i nakon dugog mučenja bacio u tamnicu. Kad je za to saznao Florijan, u to vrijeme umirovljeni glavni činovnik, koji je tada živio u gradu Cetiumu (danas Zeiselmaur), požurio je u Lorch i sam izjavio da je kršćanin. Saznavši za to, namjesnik je od njega zatražio da prinese žrtvu bogovima, što je Florijan odbio. Ostao je dosljedan tomu i kad su ga stavili na muke. Na kraju je pala presuda. Naredili su da ga se s kamenom oko vrata baci s mosta u rijeku Enns.
Osoba koja ga je gurnula u rijeku oslijepila je, a rijeka se uplašila i izbacila mrtvo tijelo na hrid, gdje ga je jedan orao čuvao s krilima sklopljenim u obliku križa. Potom se pojavio svetac i pokazao jednoj ženi (Valeriji) mjesto gdje se tijelo nalazilo.
Nakon pojave sveca žena je upregla životinje i odvezla se do rijeke Enns gdje je pronašla mrtvo tijelo. U strahu od pogana pokrila ga je slamom i granjem. Upregnute, žedne životinje toliko su se umorile putem do mjesta, gdje se tijelo trebalo pokopati, da nisu mogle ni maknuti, tada se na ženinu molbu iz zemlje otvorio izvor iz kojeg i danas izvire voda; osvježene su životinje nastavile put i stale na mjesto koje je svetac označio. Zbog nemilosrdnih progona, pokopali su ga brzo i kradomice. Nakon toga , kod groba su se zbila mnogobrojna čuda: zli duhovi su istjerani iz ljudi, bolesni su ozdravljivali i svaki je bolesnik vjernik na tom mjestu nalazio olakšanje od svojih muka. 
Onih 40 kršćana umrlo je u tamnici. Sve se to dogorilo u blizini obale Norciuma u Lauriacumu, za vrijeme vladavine Dioklecijana i Maximusa, kada je Aqilinus bio namjesnikom“.
Prema legendi opisani događaj se dogodio 4. svibnja 304. godine, a taj dan slavi se kao blagdan sv Florijana. Na mjestu gdje je sahranjen oko 800. godine izgrađen je benediktinski samostan, kasnije redovnika augustinaca. Nazvan je „Samostan Svetog Florijana“, postoji i danas, nedaleko grada Linza, a u njegovom sastavu je velebna barokna crkva, jedna od najljepših u Austriji.
Kult o sv. Florijanu u ovoj austrijskoj provinciji razvija se od VII. stoljeća, a uz područje rijeke Enns štovao se i kao zaštitnik od najezde, paleži i pljačke Avara koji su u to vrijeme nadirali s istoka. 
Prvi zapis o sv. Florijanu kao zaštitniku od požara potječe iz XVI. stoljeća, a pripisuje se Martinu Lutheru (1483. – 1546.), utemeljitelju protestantizma.
U XVII. stoljeću ime i lik sv. Florijana sve se više veže uz vatrogastvo. Njegova slika i ime pojavljuju se na vatrogasnim spravama, opremi i odorama. Nosi atribute „Božji svetac“, „Vojnik vatre“ i slično.
Vatrogasci dragovoljci su ga kao zaštitnika srdačno prihvatili jer je kao čovjek nosio sve odlike vatrogasca. Odlikovao se stručnošću u borbi s vatrenom stihijom, kao posebni pripadnik rimske vatrogasne postrojbe, čija je zadaća bila spašavanje imovine, materijalnih dobara i ljudskih života. Zalagao se za svoje bližnje, nije zatajio kršćansku vjeru, a za humane ciljeve položio je vlastiti život.

U Hrvatskoj, pa i u Požegi i Požeštini, sv. Florijan je bio omiljeni svetac. Vatrogasci i građanstvo podižu mu spomenike pri vatrogasnim domovima, ne raskrižjima puteva, a u crkvama, prostorijama vatrogasnih domova, pa i obiteljskim kućama postavljaju slike i kipove sv. Florijana. 
U zagrebačkom propriju od 1938. godine naznačen je kao drugi patron nadbiskupije.
Kip sv. Florijana (djelo akademskog kipara Mladena Šimunovića) u niši građevine Županijskog suda dar je grada Požege njenim građanima.
Florijanovo je za vatrogasce i građanstvo bio uvijek dan pravog slavlja. Tom prigodom su se otvarali vatrogasni domovi, blagosivljale vatrogasne zastave, nova oprema i vozila. Svečanost se obilježavala prigodnim vježbama i natjecanjima, svečanim koncertima i sjećanjima na umrle članove vatrogasce.
Dobrovoljno vatrogasno društvo Požega od uspostave slobodne i nezavisne države Hrvatske 1991. godine, a posebice poslije novog Zakona o vatrogastvu iz 1993. godine, ponovno na svečan način, poštujući vatrogasne tradicije, obilježava Florijanovo.Mnoge slike i kipovi sv. Florijana izrađuju se prema predodžbi slikara odnosno kipara. Nije poznato kako je sv. Florijan u naravi izgledao, no gotovo ga svi oblače u odoru rimskog vojnika-legionara s kacigom na glavi. U jednoj, obično lijevoj ruci drži zastavu crvene ili bijele boje s križem, a u drugoj kablić s vodom koju lijeva na kuću u plamenu. Većinu slika i kipova izrađuju slikari i kipari-amateri, a ponegdje i akademski obrazovani likovnjaci. Vatru mu katkada pomažu gasiti anđeli, a pored njega kao simbol mučeništva prikazuje se mlinski kamen koji mu je bio vezan oko vrata prilikom potapanja u vodi.Prikazuje ga se i kao ratnika s mačem, ratnom zastavom i štitom. Zaštitnik je pivara te se njegov kip često nalazi u nišama pivovara. Štuju ga i bačvari zbog kabla kojim gasi kuću obuhvaćenu požarom. Zaštitnik je vojnika i ratnika, u opasnostima od oluja i poplava, protiv neplodnosti polja…U Požegi kipovi sv. Florijana nalaze se u dvorišnom prostoru starog vatrogasnog doma i na pročelju zgrade Županijskog i općinskog suda u Požegi. Jedna od glavnih ulica koja vodi od Trga sv. Trojstva preko Cehovske ulice prema Kamenitim vratima nosi ime Ulica sv. Florijana.